Zrinka Posavec, koncert

Koncert "Pjesme o ljubavi i tijelu" Zrinke Posavec i Lada čine tradicijske pjesme iz Slavonije, Dalmacije, Međimurja te Bosne i Hercegovine, kao i autorske pjesme Zrinke Posavec (Kos, Jabuka, Božur i dr.), koje su skladane u duhu tradicijske glazbe Hrvatske i regije. Izbor tradicijskih pjesama pokazuje svu glazbenu raznolikost Hrvatske, od međimurske popevke "Protuletje se otpira" preko široke slavonske pjesme "Oj, šumice zelena" do pjesme iz južne Dalmacije "Sve se more u valove dal" koja je proširena u drugu improvizacijsku vokalizu. Zbog svoje ljepote, kvalitete i bogatog vokalnog izričaja na programu je i sevdalinka "Moj dilbere".

U autorskim pjesmama možemo čuti i slavenski zvuk narativnih pjesama širokih fraza, arhaičnih motiva i tekstove kojima je biljni svijet glavni motiv, npr. Jabuka pala u vodu dragi mi pis'o u zoru u pjesmi "Jabuka" ili Djevojka sitnu knjigu piše, sitnu knjigu o ljubavi, mirisno bilje u grudi stavlja: mentu, božur i smilje u pjesmi "Božur". U pjesmama su često korišteni citati iz tradicijskih pjesama. Tako prepoznajemo citat: Pleši, pleši crni kos u pjesmi "Crni kos" ili pripjevne stihove iz šetanih kola u pjesmi "Jabuka": Dini dini din. Na programu se nalazi i pjesma "Suza" koja je skladana kao široka panonska pjesma na poznati tekst Antuna Gustava Matoša.

Na koncertu, uz Zrinku Posavec, nastupaju njezini dugogodišnji suradnici: Mario Igrec - gitara, Borna Šercar - udaraljke, Goran Delač - kontrabas, a ovim se glazbenicima pridružuju umjetnici Ansambla LADO. Zbog tematike ljubavi i tjelesnosti koja se proteže u svim pjesmama, koncert je naslovljen "Pjesme o ljubavi i tijelu", što je naziv i posljednjeg albuma Zrinke Posavec koji je snimljen i objavljen u izdavačkoj kući Croatia Records u jesen 2021. godine. "Pjesme o ljubavi i tijelu" nisu samo klasične pjesme o ljubavi i tijelu. Riječ je o pjesmama kojima, kako kaže glazbeni kritičar portala Ravno do dna

Zoran Tučkar, "slavi čežnju", odavanje čuvstvima, prepuštanje voljenom, a njezina glazbena vizura je romantični stoicizam – "iščekivanje nečeg lijepog da se dogodi koje je jednako bitan dio onog kad se to dogodi".