Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske
68 godina djelovanja

Ladarice

Ladarice i LADO

Povijest legendarnih Ladarica počinje 1965. godine: folkloru i glazbi već tada srcem i dušom odani Božo Potočnik neformalno je okupio manju skupinu članica Ansambla LADO s kojima je, za programske potrebe tadašnjega Radio-Zagreba, snimio obrade desetak narodnih pjesama. Godinu dana poslije, braća Zlatko i Božo Potočnik službeno su utemeljili ženski vokalni ansambl, koji je od tada najčešće nastupao kao nonet. Sve su članice (i) tog ansambla također bile zaposlene kao plesačice/pjevačice u Ansamblu LADO, ali su kao vokalni sastav djelovale neovisno od njega. U početku su nastupale pod imenom Devet mladih, a to su ime – na prijedlog Bože Potočnika – 1968. godine promijenile u Ladarice. Na krilima silne Božine energije i njegova temeljitoga poznavanja iskonske ljepote narodne glazbe i stvaralaštva, Ladarice su svojim zvonkim glasovima i jedinstvenim vokalnim umijećem udahnule novi život mnogim narodnim pjesmama i običajima: svojim su dojmljivim nastupima, ali i mnogobrojnim izvedbama snimljenima za radio i televiziju, oduševljavale publiku u domovini i svijetu potvrđujući tako uvijek iznova svoju iskrenu ljubav spram hrvatske narodne umjetnosti i tradicije.

Iako se – uslijed raznih okolnosti – sastav noneta povremeno mijenjao, prepoznatljiv su zvuk Ladarica svojim osebujnim glasovima utjelovile Anđela Potočnik, Ana Kelin, Antonija Precca, Vjekoslava Bauer, Nevenka Šokčić, Mira Tunuković, Mira Šulina, Đurđica Šuster, Jadranka Gračanin-Putnik, Jelena Andrijanić, Slavica Košutić, Katica Petričević, Morena Kovač, Branka Krsnik, Gabrijela Zalepugin, Milena Vučković i Ljiljana-Janja Ivančan.

Godine 1998. Ladarice su koncertom »Godine ljubavi« u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu svečano proslavile tridesetu obljetnicu uspješnoga umjetničkoga djelovanja, a poslije tog koncerta povremeno su još nastupale sve do 2003. Nemoguće je riječima ukratko opisati njihov ogroman doprinos očuvanju hrvatske narodne pjesme i baštine, no on je i danas – u svakom mogućem smislu – iznimno vrijedan i značajan!

Zbog sličnoga imena, ali i činjenice da su sve Ladarice istodobno bile i članice Ansambla LADO, publika je ta dva ansambla često poistovjećivala. No formalno-pravno sjedinjenje Ladarica i Ansambla LADO dogodilo se tek 2008. godine na poticaj Ivana Ivančana mlađeg te uz suglasnost LADU uvijek vjernoga Bože Potočnika: nastupom na 43. Festivalu kajkavskih popevki u Krapini, Ladarice su se te godine imenom i službeno vratile u okrilje Ansambla LADO. Današnje Ladarice svojim nastupima i vokalnim izvedbama predano čuvaju i diljem svijeta ponosno pronose naslijeđeno slavno ime svojih legendarnih prethodnica.

Branko Ivanković

Partneri

"Folklor je kao i livada, puna raznobojnog poljskog cvijeća, ništa u njem nije isto, uvijek je sve novo, uvijek je malo drugačije i još ljepše..." Zvonimir Ljevaković