Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske
68 godina djelovanja

Povijest

11. studenoga 1949. ukazom Vlade NR Hrvatske, osnovan je Državni zbor narodnih plesova i pjesama (DZNPiP). Od prvoga dana LADO djeluje u istoj zgradi na Trgu maršala Tita (danas Trg Republike Hrvatske), poznatoj pod nazivom "Hrvatski dom", zgradi čiji su vlasnici bila dva društva: "Hrvatski Sokol" i Hrvatsko pjevačko društvo "Kolo" koja su u njoj godinama djelovala. Danas je u njoj smještena i Akademija dramske umjetnosti te dvorana za pokuse baleta HNK. I upravo je ta zgrada za vrijeme agresije na Hrvatsku bila metom raketnih napada u svibnju 1995. kada su ranjeni članovi Baleta.

U prvim godinama poslije Drugoga svjetskog rata pojavile su se u zemlji mnogobrojne amaterske folklorne skupine, među kojima je na vrh ljestvice izbila folklorna sekcija Omladinskog kulturno- umjetničkog društva "Joža Vlahović" iz Zagreba pod umjetničkim vodstvom prof. Zvonimira Ljevakovića. Već 1947. godine ta grupa bilježi zavidan međunarodni uspjeh - drugo mjesto, odmah iza poznatog Ansambla Igora Mojsejeva, na prvom Svjetskom festivalu omladine u Pragu.

Koristeći se svojim velikim iskustvom, krstareći terenom, Ljevaković prikuplja dragocjenu građu narodne tradicijske baštine i tako prikupljeni materijal umjetnički obrađuje i podređuje zahtjevima scene. Zahvaljujući znanju i profinjenom estetskom osjećanju za boju i sklad, kao i osobnom zalaganju prof. Zvonimira Ljevakovića na terenu, danas Ansambl LADO raspolaže iznimno bogatom kolekcijom originalnih narodnih nošnji, od kojih mnoge imaju muzejsku vrijednost. Pune dvadeset i četiri godine (do odlaska u mirovinu) prof. Ljevaković bio je umjetnički i duhovni vođa Ansambla LADO, njegov najuspješniji koreograf, autor mnogih folklorno-scenskih umjetničkih djela, čija se muzička i koreografska rješenja zasnivaju na autentičnom izrazu i elementima naše narodne umjetnosti. Mnogobrojna visoka međunarodna priznanja Ansamblu LADO, izvanredan uspjeh kod publike i stručne kritike u zemlji i inozemstvu, bez sumnje su zasluga i dugogodišnjeg predanog rada prof. Zvonimira Ljevakovića.

Već od prvog nastupa, 4. veljače 1950. U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, pokazala se jasna usmjerenost Ansambla LADO na hrvatsku tradicijsku glazbu i običaje. Program tog prvog koncerta sastojao se od petnaest točaka, šest pjevnih i devet plesnih, od čega je samo jedna pjevna točka preuzeta iz folklornoga nasljeđa Bosne (hrvatski živalj). Tada su izvedeni Krčki tanac, Dalmatinsko kolo - poskočica Linđo, Slavonsko kolo, Vrličko kolo, Bunjevačko momačko kolo, Pokupski svatovski drmeš, Balun iz Istre i Posavski plesovi iz kojih je jedna "šestorka" sa šest plesačica poslije postala prepoznatljivim zaštitnim znakom Ansambla LADO. Prvi javni nastup mladoga ansambla popraćen je kratkim, ali veoma pohvalnim osvrtom u dnevnom listu Vjesnik, ali i osvrtom uvaženog akademika prof. Tvrtka Čubelića.

Osoba koja je mogla zamijeniti Zvonimira Ljevakovića je trebala biti osoba jednakog znanja o tradicionalnim pjesmama i plesovima, a 1974. godine je dr.sc. Ivan Ivančan postaje novi umjetnički voditelj Ansambla LADO. Dr.sc. Ivančan je u Hrvatskoj najpoznatiji etnokoreograf i autor više od dvadeset knjiga o hrvatskoj plesnoj tradiciji. Ivančanov značajan doprinos repertoaru Ansambla LADO, zajedno s mnogobrojnim koreografijama koje je stvorio za niz amaterskih ansambala u Hrvatskoj, izdvojio ga je na području folklora u ovoj zemlji.

Put koji je zacrtao Zvonimir Ljevaković, a nastavio dr.sc. Ivan Ivančan, slijedili su i umjetnički ravnatelji Hanibal Dundović (1983-1991) i Ivan Ivančan ml. (od 1992), dugogodišnji iskusni suradnici Ansambla. Dundović je tada, uz pomoć Tomislava Uhlika i Bojana Pogrmilovića, intenzivirao, a Ivančan mlađi u potpunosti afirmirao velike vokalne i instrumentalne potencijale Ansambla (uvijek prisutne, ali nedovoljno eksponirane) samostalnim vokalnim koncertima, samostalnim nastupima orkestra i snimkama na nosačima zvuka. Poletom mladog čovjeka, ali već zrelog iskustva, Ivančan mlađi je, ne samo nastavio sve pozitivne doprinose svojih predhodnika, već ih je proširio i produbio.

Tijekom polustoljetnog rada Ansambla LADO, s posebnim obzirom prema stilu rustikalnog pjevanja, kao i sviranju na narodnim glazbalima, pažljivo se pristupalo obradi glazbene sastojnice svake koreografije, ali i samostalnih glazbenih točaka, čime je otklonjena opasnost prelaska granice "dobrog ukusa" i poniranja u val "novoskladane" narodne glazbe. Za glazbenu djelatnost Ansambla osobito su se brinuli u ranijim godinama Božo Potočnik, a poslije muzički rukovoditelji Dinko Fio (1975-1980), Tomislav Uhlik (1983-1985) i Bojan Pogrmilović (1985-1998). Već niz godina folklorni zbor uvježbava Dražen Kurilovčan koji, uz povremene vanjske suradnike, ravna koncertnim izvedbama Ansambla.

Od prosinca 1990. godine LADO s jednakim uspjehom priređuje cijelu seriju koncerata pučke crkvene glazbe, od kojih su najpoznatiji već tradicionalni božićni koncerti u Zagrebačkoj katedrali i korizmeni koncerti u okviru "Pasionske baštine".

Uz nastupe na najpoznatijim domaćim i svjetskim scenama i koncertnim podijima, koncerti su često priređivani i za znanstvenike na raznim velikim međunarodnim skupovima i simpozijima, na akademijama i proslavama, sajmovima, svjetskim izložbama, Univerzijadama, olimpijskim igrama, te velikom broju svjetskih i domaćih festivala. Treba svakako spomenuti i uspješnu suradnju s baletom HNK u Zagrebu ("Đavo u selu" Frana Lhotke) i s Gradskim kazalištem "Komedija" ("Đerdan" Jakova Gotovca i "Narodil se mladi Kralj" Vida Baloga i Tomislava Uhlika). LADO je gostovao i na pozive hrvatskih iseljenika diljem svijeta, nastojeći živom izvedbom osvježiti uspomene na glazbenu i plesnu tradiciju rodnog kraja kod onih koji su doselili iz Hrvatske, a kod njihovih potomaka, rođenih daleko od Hrvatske, pobuditi zanimanje za zvuke daleke (pra)domovine.

Na mnogim je gostovanjima, u Hrvatskoj i izvan nje, Ansambl LADO snimao nosače zvuka, video-spotove, TV i radio-emisije, ostavljajući trajni zapis o folklornom izrazu zaustavljenom u jednom trenutku, o načinu njegove glazbene obrade i o vrsnoći njegove izvedbe. Uz zanimanje za tradicijsku glazbu u Hrvata, otvoren je put i cjelovitijem upoznavanju glazbenoga izričaja krajeva za koje još uvijek mnogi stanovnici Europe (svijeta) ne mogu odrediti točne geografske širine i dužine. Djeluje li ta glazba možda pomalo egzotično ili nepristupačno prosječnom europskom slušatelju, teško je procijeniti, ali sigurno je da je Europa (barem njezin strukovni sloj) katkad prepoznala i priznala osobitost izvornoga hrvatskog glazbenog folklora, kao i neupitnu vrsnoću izvedbe koju je LADO uvijek postavljao kao cilj svojega promicateljskog rada.

Partneri

"Folklor je kao i livada, puna raznobojnog poljskog cvijeća, ništa u njem nije isto, uvijek je sve novo, uvijek je malo drugačije i još ljepše..." Zvonimir Ljevaković